Virtual Console u džepu

0


Sonic the Hedgehog se vratio. Zanimljiva, ali ipak, sve u svemu, prosje?na igra koju bi trebali zaigrati fanovi, a možda i još poneki. Pa da vidimo…Nakon prekrasne uvodne animacije otkrivamo kako Sonic pada na jedan planet nakon borbe s vje?nim neprijateljem dr. Eggmanom (da, taj jajoglavi glupan je opet glavni neprijatelj), ali u formi Werehoga, tj. u vukodla?jem obliku. Upoznaje nekog lete?eg stvora kojem poslije daje nadimak Chip i koji pati od amnezije.

Sonic u igri ima dva obli?ja – normalno kakvo svi znamo i ve? spomenuto Werehog. Da ne biste pomislili da je sve za šminku, ovise?i je li dan ili no?, Sonic mijenja oblik, a time se mijenja i na?in igranja. Dok je dan, uživati ?emo u klasi?noj jurnjavi plavog ježa po svakakvim krajolicima, a po no?i, igra postaje beat’em up platformer. Kao Mariovac, nisam previše igrao Sonica, no ipak «no?ni mod» mi se nije svidio koliko i sprint na kakav smo navikli. Za vrijeme borbe (u Werehog formi, razumije se), upravljat ?emo Sonicovim golemim šakama zamahom Nunchuka za lijevu i Wiimotea za desnu ruku. Razni comboi koje postižemo su zabavni – zabavit ?e nas na neko vrijeme, pogotovo zato jer skupljanjem bodova se otklju?ava još fatalnih kombinacija. No ono što definitivno smeta je platformerski dio «no?nog moda». Programeri su, misle?i da je samim ubacivanjem Werehog forme u Sonic serijal postignuta dovoljna inovacija, u taj dio stavili klišeje kakve možemo na?i u svim platformerima (skakanje sa zgrade na zgradu, vješanje po preprekama, hodanje po rubu…). Naravno, nisu izostavili ni onaj dio koji, eto, ne znam za druge, ali mene osobno najviše živcira: je**no hodanje od jedne strane staze do druge i traženje nekog prolaza ili klju?a koji možda ni ne postoji samo zato jer smo krivo shvatili što trebamo napraviti. Dobiva se osje?aj igranja neke sasvim druge igre sa Sonicovim likom, što definitivno nije dobar „feeling“. Tako?er, kamera u nekim slu?ajevima zna biti zeznuta i objekti ?esto ne postaju prozirni kada stanemo iza njih.

I tako je pola igre ono što želimo igrati, a druga polovica je ono što ?e zabavljati mla?u publiku ili barem one koje ne o?ekuju mnogo od igre. Za fanove serijala, ovo je besramna pljuska od strane programera koji se nisu udostojili smisliti nešto bolje od prosje?nog platformera. Sa svijetlije strane, Sonic kakvog znamo je bolji nego ikad. Dobro, možda pretjerujem s ovom tvrdnjom, ali glavno je da se Sonic vratio korijenima, ako ništa – barem polovi?no. Pri po?etku igre, pro?i ?ete kroz pomalo naporan tutorial gdje su pokazane sve osnove, ali ?ete zato kasnije guštati pri jurnjavi raznim stazama (koje su slu?ajno postavljene baš za Sonica). Sprint u kombinaciji s razbijanjem Eggmanovih zlih robota, skakanjem preko smrtonosnih rupa, klizanjem, prelaženjem prepreka i paženjem da imate barem jedan nov?i? (?itaj: imunitet) ?e zabavljati igra?a dok god igra. Ne mogu re?i da je to fantasti?na igra vrijedna Nobelove nagrade ili pak mjerljiva sa svojim rivalom Super Marijem (Galaxy), ali je svakako vrijedna igranja. U oba slu?aja, prekrasna cel-shaded grafika je prikrila hardversku slabost Wii konzole, a glazba je sasvim OK, u nekim slu?ajevima prelijepa, a u nekim monotona.

Era kad je plavi jež ravnopravno vladao uz brkatog vodoinstalatera je prošla. Možda je to zbog napretka, a programeri nemaju za Sonica dovoljno inovativnih ideja kako bi ga održali svježim, a tradicionalnim. Možda su zato i nesvijesno ošamarili fanove i umetnuli Sonic the Werehoga, dio igre kojem ovdje nije mjesto, ali je eto tu, pa ga sad moramo trpiti poput nepoželjnog gosta.

Sonic the Hedgehog
Sonic the Werehog
grafika
9.1
zvuk
8.9
igrivost
7-8.9
trajnost
8
ocjena
8/10

Info:
Žanr – platformer
Broj igra?a – 1-2
Dobna granica – +3
Proizvo?a? – Dimps
Izdava? – Sega
Platforme – Wii, X360, PS3, PS2
U?enje – 30 minuta
Moje iskustvo – 5 sati

HoYack

Nema komentara

Leave a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *