LostWinds

0


Prirodne katastrofe koje najavljuju smak svijeta, vjerska sekta koja iste iskorištava radi vlastita probitka, crvenokosa protagonistica koja upadne u tu mrežu intriga i kao svaka dobra djevojka odlu?na je u namjeri spašavanja slobode, života, malih panda… Zvu?i zanimljivo? Onda ?itajte dalje.Tri godine nakon Secret Files: Tunguske, prethodnika Puritas Cordisa, opet uska?emo u cipele (i tijesne traperice) Nine Kalenkov, njema?ke Ruskinje (Njemice ruskog podrijetla, koji god politi?ki korektan izraz bio), kao i još par više ili manje bitnih likova: sve?enika kojeg proganjaju pla?enici, plavokose Sam te Maxa Grubera, njema?kog znanstvenika i, po?etkom igre, bivšeg Nininog de?ka. Što se zadnjih dvoje ti?e, uvijek pronicljivi umovi zaljubljenika u žanr su procijenili da se radi o svojevrsnom hommagéu serijalu Sam&Max, kojeg tako?er imamo prilike odigrati na Wii-u.

No da se vratimo na glavnu temu. Nastavak je dobio ime po dijaboli?noj sekti dijaboli?nih planova ‘Puritas Cordis’, koja iskorištavaju?i nekoliko stolje?a staro proro?anstvo želi sebi priskrbiti ulogu izbavitelja ?ovje?anstva od ‘apokalipti?nih doga?aja’ koji su se nadvili nad sve piksele svijeta u igri. Koliko su zli govori i ?injenica da su Nini, ni krivoj ni dužnoj, pokvarili krstarenje kojim je pokušala zaboraviti prekid sa Maxom, odnosno veze koja je nastala nakon kobnog susreta u prvom nastavku.

A za razliku od tog prethodnika, pri?a u nastavku je daleko zaokruženija i smislenija, odnosno, nema toliko lutanja u zapletu koje su ‘krasile’ Tungusku. Što se tehnikalija ti?e, igra odli?no sjeda na prvi pogled. Odli?no se ponaša odnosno nekakvih trzanja, a kontrole su vrlo dobre (osim klasi?nim na?inom, likove je mogu?e pomicati i gljivom Nunchucka, no doista nema potrebe za tim). Pozadine su detaljno izra?ene i raznovrsne, a posebnu pohvalu zaslužuje dinami?nost istih: ribice plivaju u akvariju, voda se odsjajava, oblaci putuju, valovi udaraju u žal…

Kako se igra? ne bi pogubio u tim detaljima, pomaže sam kursor (u obliku WiiMotea), koji se mijenja s obzirom na akciju koju je mogu?e napraviti, a sam objekt diskretno postaje svjetliji. Tako?er, ukoliko je mogu?e dva ili više objekta spariti, kursor se mijenja u skladu s tim ?ime se daleko ubrzava rješavanje zagonetki. Da ne bi propustili koju sitnicu brine se sustav pomo?i prikazom pove?ala nad svakim objektom s kojim igra? može do?i u doticaj (o u?estalosti korištenja ovog sustava ovisi i krajnja titula koju igra? može osvojiti, no ne utje?e znatnije na igru). Dok se taj sustav može isklju?iti, ‘mijenjanje kursora/sjajni objekti’ se ne može (za one koji više cijene iskustvenu stranu ‘stare škole’ avantura). Same zagonetke nisu preteške (niti lagane s druge strane) i poprili?no su smislene (ekstravagancije iz prethodnika poput mobitela na ma?ki ovdje se ne ponavljaju).

Osim na tu nemogu?nost isklju?ivanja ‘pomo?i’, zamjerke se mogu uputiti i na još par podru?ja. Za razliku od pozadina, sami modeli nisu pretjerano detaljni. Nisu oni sami po sebi loši, dapa?e, no kontrast sa okruženjem je više nego vidljiv. Nadalje, iako je zvu?na podloga vrlo dobra, znalo se dogoditi da se pozadinski zvuk prenese u novo podru?je u kojem nema istih izvora zvuka (istina, samo sam jednom na taj problem naišao, no ipak je tu). Tu dolazimo do možda najslabijeg dijela igre, sinkronizacije likova. Iako je ona solidna, dalje od toga ne ide. Uz to što Ruskinja i Nijemac zvu?e kao Amerikanci sa Manhattana, odsutna je ikakva karakterizacija, pa ?esto protagonisti zvu?e nezainteresirano i odsutno. Izuzetak ?ini par Nininih dijaloga, no i to je premalo da bi u?inilo likove živopisnijima i životnijima od recitacije Jesenjinove poezije u jednom popodnevu slavonske zime.

Ako se po?ne sitni?ariti, igri se može zamjeriti i neiskorištavanje potencijala WiiMotea, no kako je rije? o prilagodbi verzije za PC, a nije niti usamljena u tome, pa zamjerka ne dobiva toliko na težini.
Secret Files 2: Puritas Cordis je punokrvna point’n’click avantura koju se isplati odigrati, samim ?injenicama da je jedna od ljepših igara te da pruža dovoljno mozgolomki upakiranih u pri?u koja nagoni da se igra dovrši. Sasvim dovoljno.

manijakalne megalomanske sekte i crvenokose djevojke nikada ne izlaze iz mode
ništa posebno što bi se moglo zamjeriti, ali i ujedno i ništa posebno što bi bilo za pohvaliti
grafika
9
zvuk
7
igrivost
8
trajnost
4
ocjena
8/10

Grafika: Igra je predivna, no nešto mutniji modeli likova ruše ocjenu
Zvuk: Pozadinski zvukovi služe svrsi i upotpunjuju grafi?ku pozadinu, no ve? spomenuta sinkronizacija nije na razini koju bi se o?ekivalo
Igrivost: Nema nekih posebnih zamjerki, igra dosta dobro funkcionira, no duže vrijeme u?itavanja novog dijela razine ponešto ubije doživljaj
Trajnost: Igra uvu?e igra?a u svoj svijet, ali samo do trenutka kada se riješi zadnja zagonetka i odvrti kraj

Wiiking

Nema komentara

Leave a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *