Boom Blox

0


Mnogi su ovaj naslov osudili ve? kad je bio prikazan na zadnjem E3-u, naziva poput Nintendov ‘shallowware’ nije manjkalo, a je li to opravdano? Saznajte u recenziji…

Inovacija, tj. njezina prihva?enost, je jedna jako diskutabilna stvar. Svi se zaklinju kako je nema dovoljno, pogotovo u novijim naslovima, s ?im se definitivno slažem, no kada zaista dobijemo naslov kojeg možemo nazvati inovativnim, on naj?eš?e pro?e nezapaženo ili ga igra?i jednostavno odbace jer je ‘za djecu’ ili ‘pre?udan’. Na kraju se ?udimo zašto dobivamo poluproizvode, portove i sli?no te vapimo za novim i originalnim naslovima koji kao da nikako da stignu, a isti nam prolaze pred nosom. Isto tako, vjerujem da vas je ve?ina ovaj naslov otpisala nakon prošle E3 prezentacije uz razne predrasude i negativne komentare te igru jednostavno zaboravila kao da je i nema. Zašto? Isprve se možda ?ini da je ovo jedan od onih naslova koji uz minimalan trud developera pokušava prigrabiti što više novca od nesmotrenih ili takozvanih ‘casual’ igra?a, no vjerujem da svatko tko da igri priliku može zaklju?iti da ovo nije jedan od takvih naslova. Što je zapravo Wii Music?

Wii Music je jedan od onih naslova koje ne možemo u potpunosti nazvati igrom, iako je mnogi uspore?uju s Guitar Hero ili Rock Bandom zbog sli?ne tematike, to je zapravo krivo. Wii Music od vas ne traži da pogodite svaku notu, ve? upravo suprotno – igra vas poti?e da melodiju mijenjate te postignete vlastiti stil i na?in izvo?enja, tako da na kraju izvedbe ne?ete dobiti statistku koliko ste nota pogodili ili promašili ve? ?ete sami odlu?iti koliko ste dobro izveli odabranu melodiju i ocijeniti se ocjenom od 0 do 100. Osnovna ideja je zapravo vrlo dobra, Miyamoto je kreiraju?i ovu igru pokušao do?arati sviranje instrumenta onima koji to nisu imali prilike iskusiti. Vjerujem da oni koji su probali ili sviraju jedan od instrumenta znaju koliko je zapravo zahtjevno i teško savladati osnove, a kamoli zasvirati da to na nešto zvu?i. Na ovaj na?in, Nintendo je omogu?io da bez ikakvog znanja o glazbi dobijete barem približno iskustvo stvaranja glazbe te usput nešto i nau?ite o njoj.

Sve ovo u teoriji zvu?i jako dobro, no kako zapravo igra funkcionira? Prva stvar koju ?ete pro?i je svojevrsan ‘tutorial’ kroz koje vas vode likovi prikladno nazvani ‘tutes’ koji neodoljivo podsje?aju na Muppete, no o njima nešto kasnije. Dakle, nakon što vas igra upozna sa osnovnim kontrolama za sviranje klavijatura, gitara te guda?kih instrumenta, prebacujete se na glavni izbornik gdje možete birati izme?u nekoliko modova u igri:

Jam mode – glavni mod igre gdje možete izabrati izme?u improvizacije, gdje svirate bez posebno odabrane melodije. Zapravo, ovaj dio je vjerojatno napravljen da isprobate nove instrumente.
Quick Jam – kako sam naslov kaže, odnosi se na nasumce odabranu melodiju, instrument, te dio koji svirate
Custom Jam – 1 ili 4 igra?a se mogu pozabaviti odabirom melodije, instrumenta i mjesta gdje žele svirati.

Osim navedenog, u igri se nalazi i nekoliko mini igara. Najpoznatija bi bila takozvana Open Orchestra, gdje Wiimote služi kao dirigenti štap. Ovog moda se neki možda sje?aju – kada je Miyamoto prvi puta, sada ve? davne 2006. (svojevrstan fenomen kako godine brzo idu u gaming industriji), ne baš dobro izveo Zeldinu glavnu temu. Dakle, Open Orchestra je zapravo jedan simpati?an dodatak gdje dirigirate vašim Miijevima pokretima Wiimotea, a kontrole su ovdje zapravo vrlo dobre, što se ne bi dalo naslutiti gore navedenom izvedbom. Tako?er, u igri se nalazi i Hanbell Harmony. Ovaj je dio zapravo najsli?niji Guitar Herou – uz odabranu melodiju morate pogoditi note za ve?i rezultat. U Pitch Perfectu je cilj na?i odgovaraju?i ton izme?u dvaju ili više istih. Iako zvu?i jednostavno, teže razine i nisu tako lagane za one bez sluha.

U igri se nalaze sveukupno 52 melodije, gdje dolazimo i do prve ve?e mane – melodija je jednostavno malo, a i one koje su tamo bi mogle biti i bolje. Naime, možete birati izme?u ‘narodnih’ kao što su ‘Twinkle, Twinkle, Little Star’ ili nekoliko klasi?nih ili pak hitova 70-ih i 80-ih. Tako?er, na raspolaganju su i neobjašnjivo malen broj melodija iz Nintendovih igara – osim Zelde i sad ve? legendarne Super Mario teme, Nintendo je uvrstio tek nekoliko ostalih, poput melodije iz Wii Sportsa, F-Zeroa i Animal Crossinga. I nije baš najbolji izbor, ako se mene pita… Isto tako, ne razumijem zašto, pobogu, ne koriste online mogu?nosti za više od slanja poruka i video uradaka, tako da ne o?ekujte download novih melodija i instrumenata, što je stvarno šteta. Što se ti?e instrumenata, tu je situacija nešto bolja. Ukupno imate 66 instrumenata na raspolaganju, koje otklju?avate postupno, kao i melodije. Kontrole su jako dobre – jednom kada se naviknete na njih. Instrument svirate na na?in da oponašate sviranje istih i nakon malo privikavanja tu ne bi trebalo biti problema, pogotovo za one koji se ve? duže vrijeme igraju na Wiiju. Još jedna stvar kojom sam ostao razo?aran je nemogu?nost skladanja vlastitih melodija. To je zbilja propust jer bi cijelo iskustvo podiglo na još jednu razinu.

Osim zabave, ova igra može poslužiti i kao svojevrstan alat za upoznavanje instrumenata, ponajprije djeci, ali i ne isklju?ivo samo njima. Igra sadrži tutoriale gdje vam ve? prije spomenuti ‘tutesi’ objašnjavaju svaku dionicu posebno. Isto tako ?e vam objasniti kako funkcioniraju razli?iti stilovi glazbe – tako ?ete jednu melodiju mo?i odsvirati na mnogo razli?itih na?ina, od japanskog stila pa do rocka ili jazza. Ovo je jako dobro izvedeno i produbljuje iskustvo, recimo kada jednom odsvirate melodiju možete se vratiti i dodati svoj bass, bubnjeve, melodiju ili to možete prepustiti tutesima.

Što se ti?e prezentacije i tehni?kog djela, Wii Music je odra?en klasi?no nintendovski. Prezentacija je jednostavna, ali ispolirana, igra jako dobro iskorištava vaše Miijeve te nudi i prili?no dobar na?in za izradu ‘covera’ za vaše virtualne CD-e, tj. video uratke. Što se ti?e zvuka, tu bi mnogi mogli ostati razo?arani jer nažalost, Nintendo se izgleda još uvijek nije odrekao midija, no ako ništa drugo, barem zvu?i bolje od klasi?nih midi melodija koje smo slušali još u doba SNES-a. Mislim da je stvarno vrijeme da se Nintendo unaprijedi što se toga ti?e jer nakon Mario Galaxy sountracka ili onog u Smash Bros.-u, pomalo je žalosno slušati jeftine midi zvukove.

Objektivno gledaju?i, Wii Music se ne?e svidjeti svakome – ili ?ete ga voljeti ili vas ne?e biti briga, no ako volite glazbu op?enito ili imate smisla za ritam, ili pak prijatelje ili obitelj s kojima ?ete iskustvo podijeliti, Wii Music vas ne?e razo?arati. Pod uvjetom da ne o?ekujete previše. Da li je moglo bolje? Naravno, nadam se da ?e Nintendo shvatiti kakav potencijal ima ovakva vrsta igre. Do sljede?eg nastavka (kojeg ?e nedvojbeno biti), Nintendo bi trebao unaprijediti iskustvo dodavanjem mogu?nosti skladanja vlastitih melodija i skidanja novih sadržaja, no sve u svemu, dobili smo jedan solidan i originalan naslov za kojeg bi bila šteta da ga propustite zbog predrasuda.

zabavno u društvu i originalno
nije za svakoga, nedostatak sadržaja i skladanja
grafika
8
zvuk
6.5
igrivost
8
trajnost
6.5
ocjena
7.8/10

Info:
Žanr – ritmi?ka/glazbena
Broj igra?a – 1-4 (offline)
Dobna granica 3+
Proizvo?a? – Nintendo
Izdava? – Nintendo
Platforme – Wii
U?enje: 20-45 min
Moje iskustvo – 20 sati

OCRMace

Nema komentara

Leave a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *